Wellington

U Wellingtonu sam već tri tjedna i nevjerojatno sam sretan i zahvalan za sva iskustva koja sam doživio u ovom gradu.

Prvih pet dana živjela sam s Monikom i Bernardom i malo upoznala njihov život.

Drugog dana u Wellingtonu imao sam privatni obilazak grada s Monikom. Puno mi je objasnila i pokazala, zbog čega sam naučio puno zanimljivih stvari. Naš program je uključivao i posjet poznatom muzeju Te Papa u Wellingtonu, kojim sam bila jako oduševljena i voljela bih tamo otići drugi put. Jako mi se svidjela izložba o Maorima, posebno zato što mi je Monika uspjela objasniti mnogo pozadine i vrijednosti ove kulture.

Ono što je također bilo posebno kod ove izložbe je to što je u vrijeme kad smo mi bili tamo, Moari škola tamo vježbala za koncert. Što je još više ojačalo moj uvid u ovu kulturu.

Monika mi je također objasnila da se Wellington nalazi točno na mjestu gdje se spajaju pacifička i australska tektonska ploča, zbog čega se tamo uvijek iznova mogu dogoditi potresi.

Zbog toga su sve visoke zgrade u Wellingtonu izgrađene na takozvanim "odbojnicima", jer oni ublažavaju potres i gotovo ništa ne primjećujete u samoj zgradi.

Jako sam se veselila simulaciji potresa u muzeju Te Papa jer mi je Chiara o tome s velikim entuzijazmom pričala, ali nažalost tog dijela više nema u muzeju.

Zbog čega sam, bez prethodne simulacije, tjedan dana kasnije doživio prvi potres magnitude 6,3. Bio sam s Andrewom i Johannom u to vrijeme i bio je to nevjerojatno čudan osjećaj. Pogotovo jer sam se osjećao vrlo nemoćno, jer jedan čovjek ne može ništa protiv tako moćne sile prirode. Ono što me jako umirilo su dvije blizanke, koje sada imaju dvije godine, jer nisu ni primijetile potres i nastavile su se veselo igrati.

Dana 28.10.2018. uselio sam se k Johanni i Andrewu i njihovo troje djece. To je za mene u početku bila prilično velika promjena, jer je također značilo živjeti i raditi s engleskom obitelji tri tjedna i, iznad svega, biti odgovoran za troje male djece.

Odgovornost koju sam jako cijenio, jer mi puno znači kada mi roditelji povjere svoju djecu i jednostavno je veliki izazov brinuti se o troje djece u isto vrijeme, pogotovo kada se počnu penjati ili raditi opasne stvari žele.

Ali s vremenom sam se navikla na sve te stvari i vrlo sam se dobro uklopila u ovu nevjerojatno simpatičnu obitelj i saznala kako najbolje postupati s djecom.

Ali uskoro će doći vrijeme da se opet oprostim, jer moja tri tjedna su pri kraju. Ipak, to nije preveliki rastanak, jer iako ponovno putujem 20. studenog 2018., uvijek ću se vraćati u Wellington i na kraju ću ovdje provesti Božić. Što, uz 20C i sunce, vjerojatno neće izgledati kao Božić, ali možda će s Monikom, Bernardom, Andrewom, Johannom i djecom biti pomalo kao Božić na drugom kraju svijeta.