Praga i Vltave do ušća

Jednog dana u Pragu, neću ostati duže. Jer Prag je pun turista i kad dođem sa sela u grad, uvijek je to neki šok.

Prateći tok Vltave, mreža gradskih biciklističkih staza počinje na jugu. Zapravo se mogu voziti duž Vltave. Ponovno uđite u rijeku s plivačkim klubom prije nego što se popnem biciklom do tvrđave Vysehrad da pogledam preko Vltave do katedrale sv. Vida. U susjedstvu je prekrasno groblje s meni nepoznatim ličnostima. Jedan je očito bio nogometaš. Zatim ide prema centru grada i što sam bliže poznatom Radhausuhr-u, to je veća gužva. Kao da su Corona i držanje distance jučerašnje vijesti. Ali uskoro će 2 sata i ja bih volio vidjeti kruženje svetaca. Plivam s protokom turista do Karlovog mosta. Onda trebam odmor i pronaći ću je na otoku. Sada je stvarno toplo i ovdje u Pragu, pa se borim na sjeveru do kampa, koji se nalazi na vodotoku. Ovdje je u tijeku natjecanje i svašta se događa. Nakon jela krećem ponovno, već umoran, i vozim se do katedrale sv. Vida. Sjajno je kako je sada ovdje tiho i uživam u osvjetljenju. Onda je povratak u mrak također izazov.

Još uvijek ne mogu dugo spavati i opet sam na putu u 7 ujutro. Dobre biciklističke staze su dalje blizu Vltave i dolina se ponovno sužava za lijep dio. Na jednom od najužih mjesta opet imam ubod. Tamo gdje je žbica pukla, kočnica je oštetila kućište i cijev je tada trla o rub. Zapravo bi trebao imati novi kaput na sebi. Pokušavam popraviti mjesto trakom i debelim papirom.

Malo prije nego se Vltava ulije u Labu, koja se ovdje zove Laba, moram ponovno promijeniti stranu rijeke. Novi most je u izgradnji, ali još nije pušten. Tako da moram koristiti prijelaz između debelih cijevi, sve rassedlati i nositi gore u 3 dijela. Čujem Silvermoon kako pjeva: Bolje je putovati lagano. Nakon pogleda s crkvenog tornja Melnika, sada se niz Labu spušta do Litomerice.