14.04.2023 Projekat brige o djeci

Starija djeca su danas išla u vodeni park pa smo mi ostali kod mlađih i opet otišli na igralište.

S obzirom da su djeca bila mlađa, radnici su ih pokupili automobilima i odbacili tik do igrališta. Što je trebalo neko vrijeme da svu djecu dovede tamo.

Vrijeme je danas bilo super i to je bio prvi put otkako sam ovdje da sam poželio da sam obukao šorts za taj dan.

Prebacivao sam se između mnogo različitih tobogana i kula za penjanje po parku. Uvijek je bilo klinca kojem je bila potrebna pomoć da negdje ustane, nekako je zaglavio ili je htio nešto da mi pokaže.

Onda sam pogriješio što sam otišao na ljuljaške i dao djeci guranje. Odjednom su se pojavila još 2 klinca koja su htjela da se popnu na ljuljaške i da budu gurnuta. I još 2, i još 2... To je bio ostatak mog iskustva na igralištu.

Počeo sam da guram decu čim su sedeli na ljuljaški. Mada je odjednom ta žena stajala pored ljuljaške. Samo je stajala i nije ništa rekla ili uradila.

Tek kad je dječak koga sam gurala rekao: "Vidi kako sam visoko mama!" Da sam shvatio da taj klinac zapravo nije dio dječijeg kluba, već samo obično dijete koje je ovdje sa svojom majkom i svojom sestricom.

To je bilo malo nezgodno jer nisam znao da li da prestanem sada ili da nastavim. A pošto je nosila naočare za sunce, nisam znao da li je ljutito buljila u mene ili ne.

Nakon nekog vremena njegova sestra je htela da se okrene pa je dečak sišao, a majka je počela da gura sestru. A sestrica je stalno govorila: "gurni me više mama! Hoću da budem visoko kao moj brat! Guraj me kao da je gurao!"

A majka je samo rekla: "Ne, to je previsoko i preopasno, nećemo to učiniti."

Tako da sada znam da se ona definitivno nije slagala s mojim stilom guranja.

Nakon posla je počeo naš vikend, pa smo se opustili. Kajan drugi volonter u klubu odlazi ovog vikenda i želio je uveče u pab.

Samo smo malo razgovarali, ali nismo dugo ostali. Sutra ćemo imati još jedan kasni ručak i uglavnom ćemo vidjeti da li kajan želi učiniti nešto posebno svog posljednjeg dana.