Još zarona

Nakon što sam uspješno dobio ronilačku dozvolu, naravno, nastavio sam roniti. Zbog toga sam i bio tamo 😉 Tokom dana sam odradio još dva kursa iz sljedećeg kursa ronjenja (Advanced Open Water Diver). Duboko ronjenje i noćno ronjenje. Instruktor ronjenja mi je preporučio ovo prvo, jer očito nisam tako loš u ronjenju i tek sam se upustio u to. Zaista sam htela da probam drugu. Pa za oboje opet malo teorije i krenuli smo. Prvo je došlo do dubokog ronjenja. Umjesto do 18 m, sada je bilo moguće zaroniti do dubine od 30 m. Imao sam poštovanje prema tome, pogotovo zato što ova teorija uvijek pretpostavlja najgore, a ja sam je sve pročitao unaprijed...ali na kraju ni ne primjećuješ koliko si stvarno duboko dolje, osim što si na ronilački kompjuter je veći broj. I zaron je kraći. Definitivno je bilo sjajno. Uveče sam mu dodao Noćno ronjenje. I prema tome sam imao puno poštovanja. I ovaj put je bilo zaista opravdano. Nikada se nisam osjećao nesigurno pod vodom jer sam sa sobom imao jako pažljivog instruktora ronjenja. Ali nekako je to ipak bio čudan osjećaj. Prije svega, imao sam dosta problema s održavanjem nivoa i neutralnom plovnošću, jer jednostavno nemate toliko fiksnih tačaka. Drugo, jednostavno ne volim mrak, a ne vidjeti mnogo pod vodom nije tako zabavno. Ko zna šta se sprema...ipak, bilo je to zaista lijepo zaron u kojem sam vidio toliko novih stvari i apsolutno se ne kajem što sam to učinio. Ali znam da mi je potrebno malo iskustva pre nego što krenem u još jedno noćno ronjenje! Ipak, super je sada imati oba sertifikata i moći roniti do 30 metara i noću, još uvijek mogu sam odlučiti koliko ću to učiniti 😉

Pored specijalnih ronjenja, postojala su i tri druga “normalna” fundiva. Prvi je bio pomalo uzbudljiv. Nalazimo se na jednoj strani otoka, ali gledamo na otvoreno more. Vau, možda je bila struja! Pa za mene, iskusni ronioci vjerovatno ne bi imali problema, ali za moje drugo pravo ronjenje bilo je prilično gadno. Prvi put sam se također malo uspaničila jer sam osjećala da moje vještine nisu dovoljno dobre da sve izvedem bezbedno. Ali i ovdje sam jednostavno zadivljen svojim instruktorima ronjenja! Odmah su me uhvatili, prvo su me pustili da se smirim, a onda smo se pojavili. Nažalost, našeg broda nije bilo, pa smo morali malo pričekati (i naporno raditi da nas struja ne odnese). I krvario sam sretno, posjekao sam se o kamen dok sam se držao. Uopšte nije sjajno, ali rane prstiju, uvijek izgleda kao da krvariš nasmrt. Tako smo plivali u vodi sve dok nije došao ribarski čamac, što smo mogli učiniti razumljivim da će dobiti brod za školu ronjenja. (Bilo je to sa ostalim roniocima koji su bili s nama, ali su ronili negdje drugdje). Kada je došlo, ušli smo u čamac, na drugu stranu ostrva i nazad u vodu. Bilo je malo iscrpljeno, ali i dalje je bilo prilično cool vidjeti nekoliko riba bez skoro nikakve struje ^^ Drugi fundiv bili smo u pećini, ali ne u njoj. Prvo, ne smijem, drugo, ne želim. Ne sviđa mi se ideja da mi je nešto iznad glave! Ali bilo je i jako cool svuda okolo, i opet smo vidjeli puno ribe. Posljednji zaron na odmoru bio je prvo do podvodnog vulkana, gdje sam želio ići. Bilo je stvarno super, ali ne tako uzbudljivo kao što sam mislio. Bili su samo mjehurići i topla voda...pošto smo tamo bili samo 10 minuta otišli smo na podvodnu planinu. Opet je bilo puno sjajne ribe, pa čak i kornjače! ❤ Bila sam tako neverovatno srećna zbog toga! To je bio sjajan finiš i sada čekam da se konačno mogu vratiti u vodu!!

Inače, imam samo fotografije fondova, a ni one nisu najbolje. Takođe nešto što još treba da vežbam! Ali barem ćete dobiti malo uvida 😉