Šarmantan grad, Georgetown!

Na ostrvu Penang, pred Božić prošle godine, odlučili smo da odletimo kući. Tako da smo već bili ovdje, znali smo šta da očekujemo i bili smo sretni jer nas grad vežu u lijepim uspomenama. Nekako je bilo čudno ponovo proći pored hotela u kojem smo imali tako strašnu noć. Ovaj put smo rezervisali drugi. Sjetili smo se i restorana gdje je bilo super ukusnog humusa i falafela i naravno nismo mogli odoljeti =)

U gradu postoji mnogo umjetničkih djela i slika na zidovima kuća. Ovdje je umjetnik zaista pustio paru i stvorio ugodnu atmosferu. Nismo mogli puno jer se na ulicama opet digla nesnosna vrućina. Nismo se ni vozili u nacionalni park jer planinarenje po ovoj vrućini jednostavno nije dolazilo u obzir. Pa, još uvijek možemo biti sretni što smo ovdje, a ne u Njemačkoj, gdje hara ista vrućina. Ovdje barem uvijek možemo pobjeći u klimatizirane sobe i ne moramo raditi...=)

Jednog dana smo autobusom otišli u botaničku baštu. Ni ovdje se nije imalo puno vidjeti, ali smo uživali u maloj šetnji po prirodi i čak smo vidjeli malog guštera, debelu krastaču i na kraju opet naše prijatelje majmune. Zaista su nam nedostajali mali bitangi i gledali smo ih neko vrijeme.

Iz Penanga smo se trajektom vratili na kopno i nastavili vlakom do Ipoha. Odavde bi trebalo da idemo autobusom do plantaža čaja u Cameron Highlands sledećeg dana. U gradu smo zatekli mali vrhunac, restoran sa samo pet jela na meniju, ali odavno nismo jeli ništa tako ukusno. Posebno nas je jako razveselila mlaka čokoladna torta sa sladoledom i brojna neobična pića (moje su imale ukus sušija ^^). Kao što mnogi znaju, Jonas i ja smo različiti kao dan i noć, ali ako se u jednoj stvari slažemo 99,9% to je dobra hrana i udoban restoran=)