Iza planina, sa 7 patuljaka, leži Amed!

Narod! Odlučio sam da se više neću ispričavati ako nisam ništa napisao 100 tjedana :D.
Posljednjih nekoliko dana uvijek iznova razmišljam o argumentima koje ću upotrijebiti da opravdam zašto se ne mogu natjerati da redovito objavljujem novi post na internetu, ali: Ne. Odmah ću započeti s izletom u Amed ;).

Amed se nalazi na najistočnijoj točki Balija (pogledajte gornju kartu). Anka, Charley i ja (o bože, usput, ovo je Ankino zadnje putovanje s nama! Onda se vraćamo u Njemačku) spakirali smo ruksake za jednu noć, osedlali skutere, programirali Google Maps i krenuli u divljinu vožnja.

U ovom trenutku želio bih ponovno spomenuti kakav su veliki izum skuteri. Ne mogu to reći dovoljno često, mislim da su ova prijevozna sredstva tako sjajna. Kad se vozite na skuteru, svoju okolinu doživljavate na potpuno drugačiji način, mnogo iskrenije. Vjetar vam puše kroz kosu, osjećate temperaturne razlike i puno jasnije vidite boje. Zapravo, uzeli smo taksi na pola puta do Ameda tri puta kako bismo iz Padangbaija (također na istočnom Baliju) stigli brodom do otočja Gili, ali nikad se nisam tako osjećao kao tog dana. U autu prečesto brbljate, gledate u mobitel i nervirate se što je klima namještena prehladno. Često samo naslonite glavu na prozorsko staklo i zatvorite oči jer se osjećate pomalo umorno.

Na skuteru ne možete ni razgovarati ni gledati u mobitel, a pogotovo ne zatvoriti oči od osjećaja umora koji je ionako zapravo samo izmišljen. Umjesto toga, često smo se zaustavljali uz rub ceste kako bismo se divili prirodi. I eto ga opet, naježenost na 30 stupnjeva u hladu.

Amed je na samom moru, ali prilično skriven iza nekoliko planina. Između ostalog i iza Mount Agunga, najvišeg vulkana na otoku na 3142 metra. Na putu do tamo smo skrenuli lijevo, vozili u unutrašnjost i u povratku uz obalu. U Amedu je prilično tiho. Mnoge ronioce ovdje privlače prekrasni koralji, a kako nitko od nas ne roni, prvi dan smo posudili nekoliko disalica. Stvarno moram na brzinu sažeti priču o ronjenju, onda ćete se imati čemu smijati :). Kako nas je bilo troje, uvijek je netko morao ostati s našim stvarima na plaži. Anka i ja smo prve ušle u vodu. Anka je tada odmah zarezala leđa, a ja sam zarezao nogom o koralj. Pa, plivao dalje. Zapravo, bilo je jako lijepih stvari za vidjeti. Naravno da to Charleyu nismo htjeli uskratiti! Tako je Anka izašla iz vode, a Charley je prišao. Nažalost, odjednom više nije bilo tako lijepo jer je sunce nestalo i sve je izgledalo samo tmurno. A onda nam je iznenada jedna Engleskinja, koja je bila malo dalje, izbezumljeno dozivala da pazimo gdje smo i opet i opet vikala "ihh, ihh, ihh" i vrtoglavom brzinom zaplivala prema plaži. E, a kad smo onda zbunjeno pogledali oko sebe, shvatili smo da plivamo U SREDINI, stvarno U SREDINI cca 5 kvadrata natopljenog... pa... govana. O Bože, plivali smo kao da nas morski pas lovi. I ljudi, svatko od nas je dobio malo vode u usta dok je ronio, zar ne? Da, i ja...barem pet puta. Ostatak dana sam čekao na početak gastrointestinalne infekcije, ali hvala bogu ništa nije došlo.

Nakon što smo kasnije vidjeli prekrasan zalazak sunca u planinama, otišli smo u mali riblji restoran. Bila je to večer za koju mislim da ću se često prisjećati. Stolovi su bili na samoj plaži i svaki stol je imao malu lampu. Za susjednim stolom sjedio je par turista s dva Balinežana koji su muzicirali i pjevali i kad smo završili s jelom sjeli smo s njima. Kasnije je došao Australac i vlasnik restorana kada su svi gosti otišli. Pili smo pivo, pričali, pjevali. I iako smo htjeli ustati u 5 ujutro da vidimo izlazak sunca i bili smo mrtvi umorni, više nikada nisam htjela ustati iz te stolice. Tako smo sjedili tamo još nekoliko sati. Između ostalog, dva dečka su pjevala indonezijsku pjesmu " Ya Sudalah ", možda biste je htjeli poslušati, uvijek me podsjeti na tu večer :).

Naravno, unatoč dugoj večeri, iduće jutro smo se spustili na plažu vidjeti izlazak sunca. Ne smijete ga propustiti u Amedu. I bilo je stvarno lijepo. U takvim trenucima pitam se zašto uvijek tako dugo spavam i prečesto propuštam tako sjajne trenutke. Poslije smo posudili daske i prvi put išli veslati stojeći jer je more ovdje jako mirno.